Peticija: Stojim uz afganistanske žene: #AllorNone

Početkom 2019. Sjedinjene Države službeno su nastavile izravne pregovore s talibanima kako bi postigle dogovor o zajedničkom okviru za budući mirovni sporazum u Afganistanu. Kao rezultat toga, talibani su dobili ugled i moć koju su iskoristili za izvlačenje velikih ustupaka, uključujući povlačenje međunarodnih vojnih snaga iz Afganistana i oslobađanje 5,000 istaknutih pripadnika talibana iz afganistanskih zatvora. Međutim, talibani su 15. kolovoza 2021. ilegalno silom preuzeli Afganistan. Unatoč početnom obećanju umjerenije vladavine koja poštuje prava žena i manjina, talibani su široko i striktno provodili svoje restriktivno tumačenje šerijatskog zakona otkako su preuzeli vlast u Afganistanu. Akcije talibana uključivale su zabranu djevojčicama da pohađaju srednje škole; lišavanje žena sudjelovanja u gotovo svim sferama društva i javnog života, uključujući restorane, parkove i teretane; i nametanje pravila nošenja hidžaba i rodne segregacije u nekolicini institucija koje su trebale pružiti mogućnosti obrazovanja i zapošljavanja ženama. Povrh toga, u još jednoj nehumanoj akciji, nakon dekreta od 20. prosinca 2022., talibani su službeno zabranili ženama pristup sveučilištima i lišili ih prava na zapošljavanje na svim razinama, koje stupa na snagu odmah. Kao rezultat toga, afganistanske žene i djevojčice bile su prisiljene podnijeti potpunu izolaciju i uskraćivanje svojih najosnovnijih prava.

Postupci talibana protiv žena u suprotnosti su s nacionalnim zakonom, jus cogens normama međunarodnog prava, ljudskim pravima, islamskom doktrinom i zajedničkim ljudskim vrijednostima koje nijedan režim ne može odstupiti ni pod kojim okolnostima. Jednako tako, akcije Talibana protivne su kulturi i uvjerenjima ljudi u Afganistanu. Talibani su, nažalost, učinili Afganistan jedinom zemljom na svijetu u kojoj su žene lišene svojih najosnovnijih i temeljnih prava i udaljene su iz društva.

Od početka mirovnih pregovora s Talibanima, afganistanske žene nikad nisu bile optimistične prema zajedničkoj budućnosti s Talibanima u smislu očuvanja svojih prava, budući da su vjerovale da sadašnji Talibani imaju istu ekstremističku ideologiju protiv žena kao i prethodna inkarnacija Talibana u 1990-ih. Stoga su se mnogi bojali da bi bilo kakva reintegracija talibana u društvo značila ponavljanje prošlih užasa ili poziv na još crnje dane. Žene su u mnogim prilikama hrabro izrazile svoju zabrinutost protiv bilo kakvog mirovnog sporazuma s talibanima. Međutim, ono što je žalosno jest da se ti glasovi nikada nisu čuli: ni u pregovorima s talibanima koje su predvodile SAD, niti u mirovnim pregovorima unutar Afganistana, niti od strane regionalnih i međunarodnih aktera uključenih u proces.

Talibanske zabrane obrazovanja i zapošljavanja žena služe uspostavljanju rodnog aparthejda i provođenju politike neprijateljstva, diskriminacije i ugnjetavanja žena u Afganistanu. Destruktivni učinci ove politike nisu ograničeni samo na ženski identitet i situaciju; nego su talibani potkopali razvoj cijele zemlje i njezinog naroda općenito. Ove zabrane ne ostavljaju nikakvu sumnju u namjeru talibana da nametnu i institucionaliziraju svoje fundamentalističke i ekstremističke narative životima svih afganistanskih ljudi. Još jednom, talibanska politika protiv žena vrijedna prezira pokazala se izuzetno opasnom za sve aspekte života ljudi, od obiteljskih struktura do društvenih, ekonomskih, političkih i pravnih temelja Afganistana. A akcije talibana prijete regionalnom i globalnom miru i sigurnosti.

Iz tih razloga, trenutne talibanske de facto vlasti nemaju priznanje, mjesto ili zakonitost za narod Afganistana i ne bi trebale imati nikakav ugled u međunarodnoj zajednici. Stoga, kako bi se iznašla moguća rješenja za trenutnu humanitarnu krizu u Afganistanu, potrebno je održati transnacionalni diskurs i pokrenuti hitan i snažan mehanizam za vraćanje ljudskih prava u Afganistan. Postoji hitna potreba da zagovornici humanosti prijeđu dalje od puke osude talibanske brutalnosti i počnu poduzimati praktične radnje kako bi podigli glas afganistanskih žena.

Čvrsto vjerujemo da je jedan od glavnih motiva talibanskih de facto vlasti u pokušaju isključivanja afganistanskih žena iz društva i uzimanja njihovih prava kao taoca dobivanje međunarodnog priznanja. Pod ovim okolnostima bilo kakva podrška ili priznavanje talibanskih de facto vlasti od strane regionalnih i međunarodnih sila, unatoč jasnom kršenju ljudskih prava i međunarodnih normi od strane talibana, povijesna je sramota koju će pratiti međunarodna odgovornost i odgovornost prema svim uključenima.

Stoga globalna osuda i napori da se zaustave brutalne akcije talibana trebaju uključivati ​​sljedeće:

• Hitna intervencija Ujedinjenih naroda, organizacija za ljudska prava i branitelja, zagovornika prava žena i islamskih učenjaka kako bi se zahtijevalo trenutačno poništenje nedavnih dekreta talibanskih de facto vlasti koje se tiču ​​prava žena na obrazovanje i zapošljavanje.
• Pokretanje transnacionalnog razgovora s talibanima u vezi s političkom krizom, krizom ljudskih prava i humanitarnom krizom u Afganistanu, s dužnom pozornošću na potrebe i crvene granice naroda Afganistana. Ovi pregovori moraju rezultirati formiranjem uključive vlade temeljene na izborima i pluralističkom društvu.
• Zatvaranje talibanskog političkog ureda u Dohi, u Kataru, koji je davao osjećaj političkog priznanja talibanima od vremena njihova nastanka.
• Suzdržavanje od bilo kakvog de facto ili de jure priznavanja talibana od strane svih država.
• Pružanje financiranja, mogućnosti obrazovanja i stipendija djevojkama i ženama iz Afganistana koje trenutno pate od ekstremnih razina ugnjetavanja.
• Prihvaćanje afganistanskih studenata koji su u posljednjem semestru sveučilišta na online tečajeve i programe koji vode do dodjele svjedodžbi o završetku i odgovarajuće diplome.
• Istupanje protiv barbarskih djela talibana protiv prava i sloboda afganistanskih žena pod imenom islama, posebno od strane Organizacije islamskih zemalja (OIC) i islamskih akademika i institucija za ljudska prava.
• Uvođenje transparentnosti u proces međunarodne humanitarne pomoći kako bi se osiguralo da ona stigne do afganistanskog naroda u potrebi i kako bi se izbjeglo financiranje talibana.

Pozivamo akademske institucije, organizacije za ljudska prava i branitelje, te zagovornike prava žena da ne ostave afganistanske žene same u ovoj krizi i njihovom otporu. Afganistanske žene bivaju ubijane, uhićene i mučene samo zato što su tražile svoja temeljna prava i zato što su se suprotstavile nehumanim postupcima talibana od pada bivše afganistanske vlade. Kao ljudska bića, svi imamo zajedničku odgovornost podržati i stati uz one kojima je potrebna. Stoga, u ovoj izazovnoj situaciji, postoji hitna potreba da se udružimo, podignemo svoj glas i poduzmemo mjere protiv brutalnih kršenja ljudskih prava u Afganistanu.

#SviIliNitko
#LetHerLearn
#LetAfghanGirlsLearn
#StandWithAfghanWomen
#StopGenderAparteidu