Ono što znam o ljudskom životu kao nuklearnom progonitelju

Uvod

Meri Dikson je samo jedna od hiljada žrtava nuklearnog oružja, broj više od Hibakuše povređenih u bombardovanju Hirošime i Nagasakija. Tokom decenija od prvih testova na poligonu u Nevadi, žrtve nuklearnog testiranja pretrpele su smrt, ograničen životni vek i živote boli i fizičkog invaliditeta. Bebe su rođene osakaćene efektima testiranja.

Dickson traži odgovornost za ove posljedice i reparacije za njihove žrtve, faktore koje treba uzeti u obzir pri procjeni etike nuklearne politike. Učenici mira mogli bi istražiti sponzore zakona koji ona zagovara i lobirati kod njih u pogledu pristupanja SAD-a Ugovoru o zabrani nuklearnog oružja koji zabranjuje sve nuklearne probe. Najekspeditivnije i najefikasnije sredstvo za okončanje posljedica testiranja nuklearnog oružja je njegovo ukidanje. (BAR, 6.)

Ono što znam o ljudskom životu kao nuklearnom progonitelju

Vlada koja svjesno šteti svojim građanima mora snositi odgovornost. Naši životi vrijede više od oružja koje je okončalo civilizaciju.

Od Mary Dickson

(Objavljeno iz: Common Dreams. 17. juna 2022)

Sa invazijom Rusije na Ukrajina u februaru, nevjerovatno se nalazimo na ivici novog hladnog rata, ironično jer žrtvama posljednjeg hladnog rata ponestaje vremena da traže kompenzaciju i pravdu koju zaslužuju.

Predsjednik Bajden nedavno je potpisao zakon o privremenom produženju na još dvije godine Zakona o nadoknadi izloženosti radijaciji, kojim se plaća djelimična restitucija odabranim žrtvama atmosferskih nuklearnih proba na američkom tlu. Iako je dobrodošao prvi korak, on se ne bavi još hiljadama Amerikanaca koji su isključeni iz naknade unatoč razornoj šteti koju su pretrpjeli zbog izlaganja radijaciji. Vrijeme ističe jer mnogi bukvalno umiru dok čekaju pravdu.

Ja sam žrtva Hladnog rata, preživjela sam testiranje nuklearnog oružja. Odrastajući u Salt Lake Cityju, Utah, tokom Prvog hladnog rata bio je više puta izložen opasnim nivoima radioaktivnih padavina od stotina detonacija na poligonu u Nevadi, samo 65 milja zapadno od Las Vegasa.

Naša vlada je detonirala 100 bombi iznad zemlje u Nevadi između 1951. i 1962. i još 828 bombi ispod zemlje do 1992. godine, od kojih su mnoge probile površinu zemlje i izbacile radioaktivne padavine u atmosferu. Mlazni mlaz odnio je padavine daleko izvan poligona gdje se probijao u okoliš i tijela nesuđenih Amerikanaca, dok nas je vlada kojoj smo vjerovali više puta uvjeravala da „nema opasnosti“.

U proljeće prije mog 30. rođendana dijagnosticiran mi je rak štitne žlijezde. Djeca, posebno ona mlađa od pet godina u vrijeme izlaganja zračenju, kao i ja, bila su najviše ugrožena.

Isječen sam, ozračen i izvađen. Sahranjivao sam i oplakivao mrtve, tešio i zagovarao žive, i brinuo sa svakim bolom, bolom i kvržicom da ponovo obolim. Preživjela sam rak štitne žlijezde, kao i naknadne zdravstvene komplikacije zbog kojih nisam mogla imati djecu. Moja sestra i drugi sa kojima sam odrastao nisu bili te sreće. Izgubili su živote od raznih karcinoma i drugih bolesti povezanih sa zračenjem. Prije nego što je umrla, moja sestra i ja smo izbrojali 54 osobe u naselju od pet blokova našeg djetinjstva koje su razvile rak, autoimune poremećaje i druge bolesti koje su poharale njih i njihove porodice.

Vladin ambiciozni program nuklearnog testiranja imao je tragične posljedice za bezbrojne nesuđene, patriotske Amerikance koji žive niz vjetar. „Mi smo veterani Hladnog rata, samo što se nikada nismo prijavili i niko neće zaviti zastavu preko naših kovčega“, rado je govorio moj pokojni prijatelj.

Američka vlada je konačno priznala svoju odgovornost 1990. godine kada je donijela dvostranački Zakon o nadoknadi izloženosti zračenju (RECA), kojim je plaćena djelimična restitucija nekim žrtvama u odabranim ruralnim okruzima Utah, Arizona i Nevada. Račun nikada nije otišao dovoljno daleko. Sada znamo da se šteta uzrokovana padavinama proteže daleko izvan ovih okruga. Takođe znamo da ljudi i dalje obolevaju. Patnja nije prestala.

Kao dio koalicije pogođenih društvenih grupa koje rade sa savezničkim zastupnicima širom zemlje, naporno smo radili na brzom širenju i proširenju RECA putem amandmana Zakona o nadoknadi izloženosti zračenju iz 2021. Ovaj dvostranački prijedlog zakona bi dodao da se spuštaju iz cijele Utah, Nevada, Arizona, Ajdaho, Montana, Kolorado, Novi Meksiko i Guam, kao i rudari uranijuma koji su radili u industriji nakon 1971. To bi takođe povećalo kompenzaciju sa 50,000 dolara na 150,00 dolara za sve podnosioce zahtjeva i produžilo program na 19 godina.

Prijedlog zakona Predstavničkog doma trenutno ima 68 susponzora, prijedlog zakona u Senatu 18, republikance i demokrate iz cijele zemlje. Ono što nam sada treba jesu njihove kolege u obje strane da im se pridruže.

Dok se obraćamo senatorima i zastupnicima tražeći od njih da podrže zakone, ponekad se suočavamo s pitanjima o troškovima. Šta, pitam zauzvrat, vredi ljudski život? U posljednje 32 godine RECA je isplatila 2.5 milijardi dolara za 39,000 Amerikanaca. Da to stavimo u perspektivu, svake godine ova zemlja troši 50 milijardi dolara samo na održavanje našeg nuklearnog arsenala. Zar naši životi ne vrijede 0.5% cijene oružja koje nam je nanijelo štetu?

Ono što je najvažnije je ispravljanje grešaka iz prošlosti. Kao što je predstavnica Diane Titus iz Nevade rekla: "Ovi ljudi su hladni ratnici i mi ne ostavljamo naše ratnike na terenu."

Vlada koja svjesno šteti svojim građanima mora snositi odgovornost. Naši životi vrijede više od oružja koje je okončalo civilizaciju. To je jednostavno pitanje prioriteta i pravde.

Mary Dickson je nagrađivani pisac i dramaturg, američka osoba koja je preživjela rak štitne žlijezde iz Salt Lake Cityja, Utah. Dickson je međunarodno priznati zagovornik osoba izloženih radijaciji koji su pretrpjeli štetu koju su pretrpjeli od testiranja nuklearnog oružja u SAD-u. Na konferencijama, simpozijima i forumima u SAD-u je pisala i naširoko govorila o ljudskim posljedicama testiranja nuklearnog oružja. i Japan i govoriće na ICAN konferenciji u Beču ovog mjeseca.

blizu
Pridružite se kampanji i pomozite nam #SpreadPeaceEd!
Pošaljite mi emailove:

Pridruži se diskusiji ...

Dođite na vrh