Refleksije za Međunarodni dan žena
8. mart je Međunarodni dan žena, značajna prilika za razmišljanje o društvenim, političkim, kulturnim i ekonomskim brigama i doprinosima žena, te mogućnostima ubrzanja rodne ravnopravnosti s lokalnog na globalno.
Kao priznanje za ovaj poseban dan, Globalna kampanja želi da oda priznanje i istakne neke od ključnih doprinosa feminističkih mirovnih edukatora, istraživača i aktivistica globalnoj agendi mira i sigurnosti – i razvoju mirovnog obrazovanja.
Za početak, učenice i praktičarke su bile prve koje su artikulisale seksistički patrijarhat u srži globalnog ratnog sistema. Mnoge od ovih istih feministkinja su konceptualizirale „ljudsku sigurnost“ kao temelj demilitariziranog sistema globalne sigurnosti usmjerenog na osobu, a ne na državu (kada je diskurs „ljudske sigurnosti“ usvojen unutar sistema UN-a, demilitarizirani aspekt misteriozno nestao). Betty Reardon je davno uočila integralni međuodnos između rata i rodnog nasilja, te kako je jednakost ključna za mogućnosti mira:
“Rat ... jača i eksploatira rodne stereotipe i pogoršava, čak i potiče, nasilje nad ženama. Promjena ovih okolnosti, osmišljavanje mirovnog sistema i stvaranje kulture mira zahtijeva autentično partnerstvo između muškaraca i žena. Takav sistem bi u potpunosti uzeo u obzir potencijalnu i stvarnu ulogu žena u javnoj politici i mirotvorstvu kako se zagovara u Izjavi UNESCO-a o doprinosu žena kulturi mira. Takvo učešće bi ukazivalo na autentično partnerstvo, zasnovano na ravnopravnosti partnera. Ravnopravnost muškaraca i žena bitan je uslov kulture mira. Stoga je obrazovanje za ravnopravnost spolova bitna komponenta obrazovanja za kulturu mira. ” – Betty Reardon, Obrazovanje za kulturu mira u rodnoj perspektivi (2001.)
Istraživanje podržava Bettynu tezu da rodna ravnopravnost je temelj mira: veća rodna ravnopravnost u politici i poslovanju unutar države izjednačena je s nižim stopama direktnog nasilja. Shodno tome, veliki jaz među polovima dobar je prediktor sklonosti države da se upusti u nasilni sukob.
Iako je postignut određeni napredak, u proteklih 2 1/2 godine pandemija je ogolila duboke strukturalne nejednakosti koje i dalje sputavaju žene. U Problem uglednog međunarodnog dana žena - apel za dobru nevolju, autori Mwanahamisi Singano i Ben Phillips tvrde da je “ideja napretka uljuljkala razgovor u ideju koju samo trebamo ubrzati: sada je jasno da da bismo došli do jednakosti moramo promijeniti kurs.”
Rodna ravnopravnost neće biti postignuta ako nastavimo istim putem. Put naprijed je novi koji moramo ići zajedno. Počinje uključivanjem roda u naše nastavne planove i programe i obrazovne institucije; tako što u našim nastavnim planovima i programima predstavljamo obojene feminističke žene sa globalnog juga; centriranjem roda i intersekcionalne leće koju je crnački radikalni feminizam uveo u sve naše rasprave o miru i pravdi.
Betty Reardon je predložila sljedeće upite kao vodič za istraživanje gore spomenutog članka Mwanahamisija Singana i Bena Phillipsa. Mislimo da se ova istraživanja mogu primijeniti na sav diskurs i učenje o rodnoj pravdi, a odgovori koje pronađemo mogu nam samo pomoći da izgradimo novi put kojim moramo zajedno hodati.
Osnovna pitanja za rodnu pravdu su:
- Koje su strukture koje se moraju promijeniti da bi se postigla ljudska jednakost i sigurnost?
- Koje su trenutno predložene alternative koje najviše obećavaju?
- Koje bi druge suštinske promjene mogle biti predviđene?
- Koji sadašnji pokreti za mir i jednakost nude mogućnosti za obrazovanje i uvjeravanje šireg stanovništva u potrebu promjene?
- Koje bi mogle biti djelotvorne kratkoročne akcije i konstruktivne dugoročne strategije za postizanje autentične i održive ljudske jednakosti?
Za one koji tek počinju učiti iz rodno uključene perspektive, preporučujemo Betty Reardon Obrazovanje za kulturu mira u rodnoj perspektivi (2001: UNESCO) koji je sada dostupan za besplatno preuzimanje. To je odličan vodič za integraciju rodne perspektive u mirovno obrazovanje na svim nivoima.
Ako imate resurse, nastavne programe ili priče o obrazovanju za mir s rodne perspektive, podijelite ih s nama kako bismo mogli pomoći istaknuti i podići ove napore u našoj globalnoj zajednici.
U nastavku je objavljena poruka Alijanse za globalnu pravdu koja ispituje uticaj koji ratovi imaju na žene i djevojke. Dok ispitujemo trenutne događaje, budimo sigurni da ove uticaje usredsredimo u svoja istraživanja, kao i perverznu međuzavisnost između rata, militarizma i patrijarhata. (tj. 3-8-22)
RAT: Njena priča
(Objavljeno iz: ezine Alijanse za globalnu pravdu – Broj 4: 8. mart 2022)
Mart je mjesec ženske istorije, a danas je Međunarodni dan žena. Dok obilježavamo Mjesec istorije žena, prisjetimo se utjecaja koji ratovi imaju na žene i djevojke.
Oči svijeta su uprte u Ukrajinu i njen rat sa Rusijom. Sjedinjene Države i Rusija se sukobljavaju oko najveće evropske nacionalne države, dok Kina gleda. Milioni izbjeglica preplavljuju Poljsku, Bjelorusiju, baltičke države, Rumuniju i bilo gdje drugdje koje obećava sigurnost.
Rat i imperijalizam koji ga tako često pokreće nisu dobri ni za koga osim za trgovce oružjem, imperijalne države koje stiču teritoriju i/ili hegemoniju, i bogataše čije bogatstvo raste bez obzira ko pobjeđuje ili gubi. Za sve ostale rat znači smrt, ranjavanje, uništenje, gubitak, poremećaj – i još mnogo toga. “Žene i djevojčice pate neproporcionalno tokom i nakon rata, jer se postojeće nejednakosti povećavaju, a društvene mreže ruše, što ih čini ranjivijim na seksualno nasilje i eksploataciju”, navodi pod-sekretar Ujedinjenih nacija za mirovne operacije.
Ogroman broj žena civila je ubijen i ranjen u modernom ratu. Ratne udovice su raseljene, razbaštinjene i osiromašene. Žene i djeca su većina ratnih izbjeglica. Silovanje, seksualno mučenje i seksualno iskorištavanje podstiču rat. Ženska tijela su bojno polje oko kojeg se bore suprotstavljene sile. Žene se kidnapuju i koriste kao seksualne robinje da služe vojnicima, kao i da im kuvaju i nose njihov teret. Oni su namjerno zaraženi HIV-om/AIDS-om, što je sporo, bolno ubistvo. Silovanje ostavlja trajne psiho-socijalne posljedice uključujući depresiju, stigmu, diskriminaciju i prečesto neželjenu trudnoću.
Žene imaju veću osjetljivost na spolno prenosive infekcije, posebno na HIV/AIDS, a posebno kao rezultat silovanja. Oštećeni su nedostatkom zaštite reproduktivnog zdravlja u sklopu humanitarne pomoći. Ranjivost žena je povećana zbog trudnoće, porođaja i odgovornosti za brigu o djeci, starijima, bolesnima i ranjenima. Žene ne dobijaju ono što im je potrebno u hitnim slučajevima.
Žene su dalje napadnute Patrijarhat katastrofe. Slično kapitalizmu katastrofe (kako ga je definisala Naomi Kline), patrijarhat katastrofe se dešava kada muškarci iskorištavaju krizu da ponovo uspostave kontrolu i dominaciju nad ženama i brzo brišu njihova teško stečena prava. Patrijarhat katastrofe eskalira opasnost i nasilje za žene. Muškarci tada stupaju kao njihov navodni kontrolor i zaštitnik. Rasizam katastrofe prati sličan kurs; vidimo ovo opresivno ponašanje prema imigrantima, nekršćanima, LGBTQiA osobama i drugim marginaliziranim grupama. Fašizam često proizlazi iz katastrofa.
Danas, pored dobro objavljenog rata u Ukrajini, postoje veliki oružani sukobi u više od 40 zemalja. Regionalni sukobi se broje na stotine. Žene širom svijeta pate. Oni se suočavaju sa ogromnim izazovima za svoje živote, slobodu i ličnu sigurnost.
Naši principi pravde, samoopredjeljenja i podrške ljudskim pravima tjeraju nas da se suprotstavimo imperijalističkim ratovima i razgradimo patrijarhat u svim njegovim oblicima, gdje god da se pojavi. Ipak, evo nas opet, na rubu svjetskog požara zbog neobuzdane ekspanzije američkog carstva i njegovog kontinuiranog kršenja ljudskih prava.
Očigledno ima istine u izreci da „oni koji ne poznaju istoriju osuđeni su da je ponavljaju“. Ili možda znaju, ali su zaslijepljeni snovima o carstvu ili bogatstvu, nacionalizmu ili nadmoći, patrijarhatu ili mržnji, izuzetnosti ili jednostavnom oholosti. Ili sve gore navedeno.
