Kada je jedini alat pri ruci čekić, svi problemi izgledaju poput čavala.
Uvod urednika
Kako se mirovno obrazovanje suočava s trećom egzistencijalnom prijetnjom našoj planeti, vidimo potrebu podsjetiti se na suštinsku važnost cjelovitog, ekološkog razmišljanja i u pogledu međusobnih odnosa među narodima Zemlje i između tih naroda i Zemlje koju dijele. Podsjećamo se koliko je važno biti svjestan ne samo onoga što mislimo, već i kako mislimo i konceptualnih alata s kojima razmišljamo. Dok razmišljamo o integralnim odnosima između i između rata i potencijala za nuklearno uništenje, klimatske krize, a sada i sadašnje i vjerovatno buduće pandemije, moramo se oslanjati na sve što smo naučili o obrazovanju za transformaciju. Sada moramo dočarati nova učenja koja se traže, jer postajemo sve svjesniji dimenzija i mogućnosti pandemije. Kao što se često podsjećamo, ljudi i dalje nastanjuju ovu planetu, planeta ne mora umrijeti, a ratovi su završeni. Nadamo se u svojoj sposobnosti učenja koja je omogućila preživljavanje.
U ovom OpEd-u Betty Reardon nas potiče da poduzmemo ovaj novi izazov učenja s procjenom jezika i slika kojima razmišljamo o svijetu i formuliramo strategije za njegovo mijenjanje, kako bi ratovi mogli završiti, pandemije sadržati, a mi i naši planeta bi mogla nastaviti živjeti. Vjerujemo da ova zajednica za mirovno obrazovanje može odgovoriti izazovu; kao i oni čije ćete poruke pronaći u pratećim postovima konvergentnim s Bettynom porukom. U uvjerenju da i naši čitatelji dijele to uvjerenje, mi predlažemo ovaj izazov učenja.
.
Betty Reardon
Članak na naslovnoj stranici u nedjeljnom New York Timesu o odgovoru američkog predsjednika na katastrofu u Coroni zaključio je:
Dakle, gospodin Trump, sa svojim nedavnim opisom rata koji treba pobijediti nad "stranim neprijateljem", traži dinamiku koja mu je poznata, personificirajući virus kao protivnika kojeg treba pobijediti, postavljajući ga kao vrstu krize koju zna kako se boriti. "Pokušava da dovede do situacije u kojoj pobjeđuje i gubi", rekla je. (Gwenda Blair, Trumpova biografkinja) „Tako on vidi svijet - pobjednike, njega i gubitnike, sve ostale. Pokušava od koronavirusa napraviti gubitnika, a sebe pobjednika. " (Navikao da se sa izazovima i silom susreće s izazovima, Trump se suočava s krizom za razliku od bilo koje ranije - NY Times, 21. marta 2020.)
Ono što su ona i drugi posmatrači takođe mogli primijetiti jeste da se proglašenjem ratnim vođom također tvrdi herojski plašt, još jedna karakteristika ratnog sistema, koja otvara vrata autoritarnim ekscesima, kao i katastrofalne krize kroz historiju. To je način patrijarhata, institucije koja je pokrenula ratni sistem da osigura njegovo trajanje, inficirajući ljudsku psihu jednako duboko kao i naše navike, odnosi i najrazornije naše razmišljanje. POTUS nije jedini među nama koji vidi ljudsku porodicu podijeljenu na pobjednike i poražene; nije prvi vođa koji je izazov ili problem označio kao "neprijatelja", pozivajući se na zabrane u takmičenju. Većina nas ima određeni stupanj patrijarhalnog svjetonazora o društvenoj bifurkaciji i ljudskoj nejednakosti koja se krije u našoj svijesti. Ovo bi možda moglo biti vrijeme, jer smo odvojeni od „normalnih“ svakodnevnih izdataka naših dana na ovoj krhkoj planeti, kada bismo mogli sebi zakopati da vidimo kako razmišljamo o izazovima i borbama. Provedimo dio ovog vremena da razmislimo o alternativama konceptima i metaforama smrtonosnog sukoba i trijumfalizma koji prožima razmišljanje i planiranje s kojim se suočavamo s ovom i ostalim glavnim pogibeljima za ljudsku dobrobit i preživljavanje.
Dugo smo odgađali suočavanje s egzistencijalnim prijetnjama klimatskih promjena i nuklearnom provalijom. Pa čak i sada kada su u borbi protiv COVID-19 hitno potrebni svi resursi i energija, i dalje se vode rasipni ratovi usmjereni na smrt, što podstiče molbu generalnog sekretara UN-a za prekid vatre (vidi Vijesti UN-a - COVID-19: Šef UN-a poziva na globalni prekid vatre kako bi se usredotočio na 'istinsku borbu naših života', 23. marta 2020.).
Sada je bolno jasno da si više ne možemo priuštiti rat. Rat se mora ukinuti onako kako su nas uputili pres. Kennedyja 1963. godine. Jasnije je da smo predugo izbjegavali ono što je trebalo shvatiti kao neizbježno cijelo stoljeće od španjolske gripe. Svakako, od iskustva s ebolom u posljednjoj deceniji, trebali smo se pripremiti za pandemiju, kao što Bill Gates ističe u svom TED govoru objavljenom ovdje:
Ne samo da je njegov govor bio proročanski u vezi s ovim Novim koronavirusom, s pravom nas je upozorio da pandemije nisu vjerojatni jednokratni događaji kao što je POTUS tvrdio na nedjeljnoj konferenciji za novinare. U svjetlu ove vjerovatnoće, mirovni odgajatelji mogli bi posvetiti više pažnje razvoju vještina predviđanja i projekcijama alternativa ratnom sistemu koje smo dugo zagovarali kao ključne ciljeve učenja.
Gates nam daje i neke praktične mogućnosti za prelazak na ono što smo nazvali „demilitarizirana sigurnost“ (tj. Sigurnost koja ne ovisi o sposobnosti nanošenja smrtonosnog nasilja) jer predlaže kako obučene i mobilizirane snage mogu poslužiti za suočavanje s izazovima ljudima sigurnost poput pandemije, koju su zagovornici izrazito militarizovane sigurnosti dugo ignorirali, ako ne i potpuno negirali. Ali ne, kako ističe, sama vojska koja ima takve planove vezane za mogućnosti biološkog rata. Pita se da li su, kada je ova administracija smanjila epidemijski dio Nacionalne sigurnosti, smanjile i istraživanje bio-oružja. Gates, međutim, ne sugerira da bi se prekomjerna potrošnja na razvoj oružja mogla pretvoriti u suočavanje s ovom vrlo stvarnom prijetnjom pandemijama po ljudsku sigurnost. Međutim, njegova drevna poruka izaziva nas da o ljudskoj borbi razmišljamo drugačije nego u ratu. Kao i Tony Jenkins u nedavnom e-mailu komentirajući istu najavu POTUS-a koja je inspirisala gore citirani članak New York Timesa.
Tony razmišlja o preusmjeravanju na manje otuđujuće i odvajajuće jezike, poput "socijalnog distanciranja" do "fizičkog distanciranja", prepoznajući da naše socijalne veze ostaju vitalne i čvrste u odnosu na ovu krizu; od „rata protiv virusa“ do „izlječenja bolesne nacije“. Ako stvari imenujemo drugačije, možemo razmišljati i drugačije. Bit će nam bolje omogućeno suočavanje sa onim što je zaista „jasna i prisutna opasnost“.
Moja tendencija je da razmišljam o konceptima i metaforama koje potvrđuju život i koje se nalaze u umjetnosti, poljoprivredi i reprodukciji životinjskog svijeta; manje razmišljati u smislu borbe protiv problema, a više u kultiviranju alternative. Vraćam se koncepciji, rađanju i njegovanju metafore koja je zaključena Seksizam i ratni sistem (Teachers College Press, 1985) gde sam zagovarao da konvergencija tih pozitivnih vrednosti čak i patrijarhatu dozvoljava da napreduje u svojim ugnjetavajućim bifurkiranim rodnim zadacima. Vjerujem da će konvergencija vjerovatno ojačati društveni sustav nego razdvajanje i određivanje neprijatelja koji su ih tako oslabili. Razvijanje dublje samosvesti o sebi i svojim sistemima takođe može biti plod razmišljanja koja gajimo dok se "zaklanjamo" od virusa. Dosljedna samosvijest i socijalna svijest osiguravaju socijalni sistem. Izvodljivost bilo kojeg transformiranog sistema koji bismo mogli iznijeti ovisila bi o „kontinuiranom promišljanju i osporavanju njegovih pravila i struktura i njegovoj sposobnosti da se mijenja kao odgovor na nove uvjete“. (Seksizam i ratni sistem str. 97) Težnja patrijarhata da se sam replicira i kada je izazov da udvostruči militarističke reakcije jasno pokazuje da nedostaje i te samosvesti i odgovarajućeg jezika putem kojeg bi se konceptualizirala alternativa koja održava život.
Mnogi iz pokreta za mir i pravdu pozvali su da se ovo kritično vrijeme iskoristi za razmišljanje, planiranje i učenje našeg puta do pozitivnije budućnosti. Jedan od doprinosa koji bismo mi mirovni pedagozi mogli dati ovom procesu je razmišljanje o mogućnostima za alternativni jezik i metafore prema kojima su nas mirovni lingvisti i feministice dugo pokušavali nagovoriti da usmjerimo pažnju. Koje zamjene za uobičajeni dobrovoljni jezik i metafore mogu predložiti čitatelji ovog posta? I jednako jednako bitno, kako bismo mogli promijeniti svoje razmišljanje, svoj diskurs i svoje ponašanje kako bismo očitovali te konceptualne promjene? Molimo vas podijelite svoja razmišljanja o ovim upitima, kako bismo zajedno mogli razviti odgovarajući jezik za konceptualizaciju i težnju ka alternativi patrijarhalnom ratnom sistemu. Ograničimo upotrebu čekića shvatajući da su naši izazovi složeniji i raznolikiji od eksera bilo koje veličine.
Tony u članku je li vaše ime Tony Jenkins trebao povezati s vašim člankom? Ako je tako, to se neće dogoditi.