Uvod urednika
Ovaj treći post u našoj kratkoj seriji na temu „Ažuriranja o ženama, miru i sigurnosti, “Predstavlja Epilog nedavno objavljenog korejskog prevoda„ Seksizam i ratni sistem “autorice Betty Reardon (može se preuzeti putem donjeg linka). Ovo je prvi od dva posta koji slave prijevod ove značajne publikacije.
Iste racionalizacije [hijerarhijski rodni poredak binarnih datoteka] podržavaju rasizam, kolonijalizam, heteroseksizam, antropomorfizam koji uništava planetu i sve manifestacije hijerarhijskog svjetonazorskog patrijarhata. Manifestira se u: tvrdnjama kao što su nadmoć bijelaca i „pravedno“ nasilje počinjeno radi njegovog vraćanja; u ocrnjivanju i progonu žena političkih vođa i aktivistkinja za ljudska prava; u poricanju klimatske krize i povratku nuklearnom terorizmu. Rodni imperativ je postao Zemaljski imperativ. Ulozi za preživljavanje nikada nisu bili veći, nikada nije postojala veća potreba za rodnom ravnopravnošću, a hitnost sveobuhvatnog odgovora na ljudsko i planetarno preživljavanje nikada nije bila očiglednija.
Patrijarhat kao manifest na početku treće decenije 21st Stoljeće se može smatrati složenijim nego što smo to mislili 1985. Feminizam sada pridaje jednaku važnost obnavljanju okoliša kao i okončanju rata i postizanju rodne ravnopravnosti, a neki sada Zemaljski imperativ vide kao integralno povezan s ukidanjem ratnog sistema kao što je i rodna ravnopravnost. Feministički okviri sada shvataju sve ljudske opresije koje potiču iz patrijarhata. Rasizam, kolonijalizam, heteroseksizam, antropomorfizam, svi zabilježeni „izmi“ koji nameću strukturnu i sistemsku ranjivost određenim kategorijama živih bića, u granicama su feminističke brige, jer patrijarhalne elite energičnije njeguju ove opresije u nastojanju da definiraju i kontrolirati „stvarni“ svijet.
-Betty A. Reardon. (Iz epiloga korejskog prevoda "Seksizam i ratni sistem.")
Seksizam i ratni sistem: Godišnjica i prijevod
Među obljetnicama obilježenim u video panel koja je pokrenula ovu seriju naAžuriranja o ženama, miru i sigurnosti, ”Tri su posebno relevantna za ovaj post epilog novoobjavljenom Korejski prijevod na Seksizam i ratni sistem objavljeno u Seulu u izdanju Wood Pencil 35th godišnjica njenog prvog objavljivanja u Teachers College Press. Tu je, naravno, spominjani 20th godišnjice UNSCR 1325 i 25th od Četvrta svjetska konferencija o ženama. Ipak, bila su i tri relevantna događaja kojima je posvećena manje pažnje: 70th godišnjice početka Korejskog rata, baš na dan snimanja ploče, 24. junath; 20th godišnjica Tribunal "Utješite žene" ta utvrđena moralna, ako ne i potpuno priznata pravna odgovornost za seksualno porobljavanje žena u zemljama okupiranim japanskom vojskom tokom Drugog svjetskog rata; i 5th godišnjica prvog prelaska međunarodne feminističke inicijative za zvanično zatvaranje Korejskog rata zaključenjem i potpisivanjem ugovora, “Ženski križ DMZ, “U kojem je učestvovao video panelist Kozue Akibayashi. Svako od ova dva posljednja na ovoj listi događaja predstavlja značajan, ali vrlo ograničen napredak ka feminističkom cilju pravednijeg, manje nasilnog svijeta.
Naslovnica za prijevod na korejski jezik 2020 (lijevo) i originalna naslovnica „Seksizam i ratni sistem“.U svjetlu tih ciljeva i promjena u razmišljanju i donošenju politika potrebnih da bi se napredovalo prema njima, učinilo mi je zadovoljstvo da pročitam: “Ljevica prepravlja politiku, ”Na stranicama mišljenja The New York Timesa (Amna A. Akbar, 12. jula 2020, str. 2). Dugo zagovornik prepravljanja politike, sklonim se povlačenju od izraza „lijevo“, „desno“ i „centar“, jer vjerujem da potječu iz dominantnog načina političkog mišljenja koji smatram antitetičnim perspektivama i ciljevima feminističkog mišljenja o miru i sigurnosti, nastojeći ograničiti raspon načina razmišljanja koji će biti potrebni za prepravku politike. Međutim, autor se pozvao na lijevi izraz, glavni deskriptor političkih aktera koji su počinili širok spektar pitanja pravde, kako bi proslavio potencijalno transformativnu konvergenciju američkih pokreta civilnog društva, kataliziranu mobilizacijom da se denuncira i iskorijeni sistemski rasizam, sada tako apsolutno neporeciv u vizuelnim i sveprisutnim dokazima policijskog nasilja nad ljudima boje boje. Stoga sam se obradovao kad sam vidio članak u ovim novinama „establišmenta“. Esej je zorno artikulirao nade koje sam gajio kroz ove sedmice multirasnih, multigeneracijskih, multisektorskih, masovnih uličnih demonstracija, koje se nastavljaju svakodnevno, čak i dok nas trenutna politika tjera sve bliže i bliže potencijalnim ponorima na koje se pozivam u ovom „Epilogu“. . ” Mišljenje Amne A. Akbar jasno je objasnilo da je ovo približavanje rezultat praktičnog predviđanja alternativnih mogućnosti i prepoznavanja i uvođenja u zahtjeve i strategije aktivista, funkcionalnih međusobnih odnosa među višestrukim pitanjima nasilja i nepravde koje predstavljaju učesnici u mobilizaciji. . Oni djeluju na obećanju artikulisanom prije nekoliko godina u Konferencija u Riju o okolišu, da je iz praktične strategije za postizanje sveobuhvatne vizije „Drugi svijet moguć“. To je obećanje koje nastojimo rasvijetliti u ovoj seriji dok istražujemo niz zabrinutosti i mogućnosti integralnih za problem feminističkog mira.
NYTimes Mišljenje takođe pokazuje koliko se brzo i duboko promijenio politički kontekst problema, čak i u godini od pisanja ovog Epiloga. Zapravo, svrha epiloga bila je reflektirati značajna zbivanja u pokretu za mir kroz žensko političko učešće koje se odvijalo od objavljivanja 10. godišnjice Seksizam i ratni sistem Syracuse University Press, prije 25 godina.
Nadam se da će čitatelji ovog posta razmisliti o razvoju navedenom u ovom Epilogu i o načinima na koje bi pozitivne mogućnosti među njima mogle postati praktične vjerovatnoće ukoliko ova trenutna konvergencija i saradnja među aktivistima i „[Njihovi] prostrani zahtjevi stvore osnovu za multirasne [i višebrojne] masovne pokrete, jedina nada za pravednu budućnost. "
-BAR, 7
