Uvod urednika
Prema američkom Forumu prijatelja roditeljskog kruga – porodice, „izraelska vlada je nedavno objavila svoju namjeru da ograniči javne aktivnosti Roditeljskog kruga, počevši od uklanjanja njegovih programa Dijaloških sastanaka iz izraelskih škola i nametanja restriktivnih uslova na aplikaciju programa na osnovu lažnih navoda da Dijaloški sastanci omalovažavaju vojnike ID.”
Roditeljski krug – Porodični forum je zajednička izraelsko-palestinska organizacija koju čini više od 600 ožalošćenih porodica. Njihova zajednička veza je to što su zbog sukoba izgubili bliskog člana porodice. Ali umjesto da izaberu osvetu, izabrali su put pomirenja. Sastanke dijaloga koje osporava izraelska vlada, a koji se često održavaju u školama, predvode dva člana PCFF-a, Izraelac i Palestinac, koji pričaju svoje lične priče o žalosti i objašnjavaju svoj izbor da se upuste u dijalog umjesto da se osvete.
Kao odgovor, Američki krug prijatelja roditelja domaćin je webinara na temu “Safeguarding Peace Education” u ponedjeljak, 27. februara (više informacija potražite ovdje). OpEd koji je u nastavku reproducirao Robi Damelin, glasnogovornik i direktor za međunarodne odnose Foruma roditeljskog kruga-porodice, apel je na očuvanje ovih napora.
Da li ljudi koji ućutkuju ožalošćene roditelje znaju naš bol?
Čini se da su članovi i pristalice nove vlasti, podstaknuti mržnjom i strahom, izgubili svako poštovanje prema ožalošćenim roditeljima žrtava ubijenih u sukobu. Prije nego što nas osude, moraju saslušati naše mučne priče.
By Robi Damelin
(Objavljeno iz: Haaretz. 9. februara 2023)
Pitam se da li su ljudi koji huškaju na članove Roditeljskog kruga – Porodičnog foruma na društvenim mrežama i prijete direktorima i nastavnicima koji su nas pozvali da govorimo, ikada doživjeli gubitak kao nitko drugi.
Pitam se da li su plakali suze rastanka, straha, kada su slali dijete koje su odgajali u vojsku. Pitam se da li su imali neprospavane noći, opsesivno slušajući vijesti i čekajući poziv koji kaže „Dobro sam i bezbjedan sam“. I pitam se da li su ikada primili strašno kucanje na vratima, a dočekala su ih tri vojnika sa porukom da je njihova voljena osoba ubijena. The razdiri svoje srce koje se nikad ne popravlja. Život prije i poslije.
Čini se da su članovi i pristalice nove vlasti, podstaknuti mržnjom i strahom, izgubili svaki osjećaj poštovanja prema ožalošćenim roditeljima žrtava ubijenih u sukobu. Čini se da su odlučni da zaustave članove naše organizacije, izraelske i palestinske, od javnog dijeljenja njihove poruke nenasilja, pomirenja i okončanja sukoba, posebno u školama.
Čini se da su odlučni spriječiti članove naše organizacije, izraelske i palestinske, da javno podijele svoju poruku o nenasilju, pomirenju i okončanju sukoba, posebno u školama.
Opština Kfar Sava je, na primer, prvo odgodila naš dijalog u jednoj od svojih srednjih škola, a onda ružnom crvenom linijom na plakatu, potpuno otkazao. Zapitajmo se ovlasti, koja je alternativa? Da li treba da tražimo osvetu? Nema osvete. Da li da tiho nestanemo sa svojom decom ili imamo pravo da obeležimo svoj gubitak porukom tako jedinstvenom i drugačijom – jednom od, usuđujem se da kažem, nadom – usred sukoba koji je u toku? Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo u demokratiji; imamo slobodu da širimo ovu poruku. Neki roditelji osnivaju spomenike ili maratone ili biblioteke kako bi održali ime svoje voljene osobe u životu. Mi biramo da obrazujemo za nenasilje i mir.
Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo u demokratiji; imamo slobodu da širimo ovu poruku. Neki roditelji osnivaju spomenike, maratone ili biblioteke kako bi održali ime svoje voljene osobe u životu. Mi biramo da obrazujemo za nenasilje i mir.
Oni koji pokušavaju da nas ućutkaju imaju drskost da se ogrnu zastavama i stoje ispred škola vrišteći „izdajice“, ili stoje ispred ceremonije bacajući vreće mokraće i pljuju na ljude koji su platili najveću cijenu u sukobu. Oni koji viču najglasnije nikada nisu čuli majku ili oca ili brata ili sestru ili siroče iz Roditeljskog kruga da pričaju priču o svom gubitku u učionici 17-godišnjih učenika. Usuđujem ih da uđu u učionicu i slušaju Yuvala ili Bena ili Tsurit, i kažu da ne poštuju svoju djecu ili svoju braću poginulu u sukobu.
A šta je s palestinskim članovima Roditeljskog kruga – Porodični forum? Često se probude u 4 sata ujutro i suočavaju se sa poniženjima kontrolnih punktova kako bi otputovali u učionicu i ispričali svoje priče o transformaciji, pokazujući svoju humanost i ranjivost. A onda ih dočekuju povici "Jedini dobar Arap je mrtav."
Da li ljudi koji stoje vani i nazivaju te Palestince “teroristima” znaju priču o Jakubu, čija je žena ubijena kada je naseljenik bacio kamen kroz prozor njegovog automobila? Ili Basama, čiju je 10-godišnju kćer vojnik upucao u potiljak? Ili Ikhlas, čijeg je oca ubio doseljenik? Ili možda čak i Laila čija je šestomjesečna beba umrla nakon što je udahnuo suzavac? Porodica je provela sate na kontrolnim punktovima kako bi odvela bebu u bolnicu, gdje je bilo prekasno da bi ga spasili.
U prosječnom razredu od 30 17-godišnjih učenika, sa sigurnošću bi se moglo reći da 99 posto nikada nije razgovaralo sa Palestincem, niti je imalo priliku da ga sluša. Podrazumijeva se da nijedan od studenata ne govori arapski, a iako je većina vjerovatno bila u inostranstvu, nikada nisu sreli „drugog“ preko granice.
Ovi učenici, koji su izloženi najnasilnijim porukama na društvenim mrežama i gledaju vrišteće utakmice između političara i takozvanih „stručnjaka“ sa svih strana političke arene, također su u stanju da slušaju poruku pomirenja u svojim sigurnim učionicama. Mogu postavljati najteža pitanja.
Ovi učenici, koji su izloženi najnasilnijim porukama na društvenim mrežama i gledaju vrišteće utakmice između političara i takozvanih „stručnjaka“ sa svih strana političke arene, također su u stanju da slušaju poruku pomirenja u svojim sigurnim učionicama. Mogu postavljati najteža pitanja.
Ako su spremni, u ovim godinama, da odu u vojsku da bi rizikovali svoje živote kako bi zaštitili svoju zemlju, onda im se sigurno može vjerovati da će imati diskreciju i pamet da se slože, ili ne, s našom porukom. Čini se da bi im naši protivnici oduzeli svaku priliku da vide ljudskost u drugom. Tokom godina, gledali smo kako usađuju svoj bijes i strah u samo biće ove djece, ostavljajući ih bez osjećaja nade.
Zahvaljujemo svim hrabrim nastavnicima i direktorima škola koji su ostali podržati našu poruku, bez obzira na to koliko im je prijetnji upućeno. Zauzimaju stav za slobodu govora i ne plaše se glasova ukorijenjenih u neznanju.
I pozivamo sve one koji se osjećaju ugroženi našom porukom da dožive dijalog prije nego što donesu svoj sud. Možda će tada moći usmjeriti svoj bijes na mnoge druge nepravde koje se svakodnevno dešavaju. Laka smo meta, a ipak smo platili najveću cijenu da kažemo ono što nam je u srcu. Trebalo bi da se stide oni koji napadaju ožalošćene porodice.
Robi Damelin, čiji je sin David ubio palestinski snajperist 2002. godine, aktivni je član i glasnogovornik Roditeljskog kruga – Porodični forum.
